Sve znam i sve sam Äitao. PM Äestice oko mene su odavno i u meni. Jasno mi je da je koncentracija zagaÄenja vazduha veÄa nego katran u pluÄima proseÄnog kafanskog muzikanta u birtiji bez prozora. Ali neÄu da nosim masku. Kao prvo.
Mogu ja da stavim masku, doputovala bi mi preko Kineza za nekih 800 dinži. Ali zaÅ”to da stavim masku i delujem kao paranoiÄni pavijan kada je voda koju pijemo zagaÄena, piletina puna hormona, odeÄa puÅ”ta boju i hemikalije, nosim japanke od neke plastike koja joÅ” malo pa svetli u mraku! Kao drugo.
ZaÅ”to da nosim masku kada je zagaÄenje fer pa Äe da mu treba par decenija da me smakne, a stres od života u Srbiji Äe to ionako reÅ”iti ranije. I kao posle narod neuk jer ne trÄi da kupuje maske za 500 filtera da bi živeo deset godina duže, a ovde stavljamo filtere na mrežama da ispadne da imamo neku masku od osmeha. Ljudi na jugu Srbije misle o tome Å”ta Äe da jedu sutra, a ne Å”ta Äe da diÅ”u za 20 godina. Treba doživeti tih 20 godina.
ZagaÄenje je u Srbiji i Bosni toliko jer fabrike nemaju adekvatne filtera, a nesreÄni narod nema para za grejanje na struju pa loži. Boli to Å”to mi bukvalno recikliramo svoju bedu – prvo je ložimo pa je nakon toga i udiÅ”emo. I zato me manite maske koja ide preko lica. I dalje mi ne pokriva oÄi. I vidim da je problem odavno mnogo veÄi od vazduha. Izgleda da Äu samo ako odem odavde prodisati. Ovde ceo život zadržavam dah.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS