Kažu da se zove Andrej, oblik života koji je pred svima u rijalitiju pesničio, čupao i šutirao devojku. Koji se pred kamerama popeo na kauč da može snažnije da joj skoči na kičmu. Kojeg troje ljudi, ko besnu džukelu nije moglo da odvoji od jadne devojke. Ne zanima me kako se zove. To nije osoba.
Ljudi ponavljaju ko pokvarene ploče „stop nasilju nad ženama“. To ima efekta kao kada ja sebi kažem „stop bacanju para“ ili „stop jedenju slatkog“. Znam da ne valja, ali toliko ponavljam da više i ne čujem to što izgovaram. Hajde da budemo precizniji.
Muškarac koji udari žensko nije muškarac. Za početak, to nije normalan čovek. Muškarac koji u sebi ima da udari osobu slabiju od sebe, osobu koju mu instinkt govori da zaštiti, osobu koja u većini slučajeva ama baš nikako nije nasilno postupila prema nije muškarac. On je izrod.
Udariti devojku, još crnje, iživljavati se nad njom nije ponašanje nego poremećaj. Neću da ponavljam floskule. Nasilje nad bilo kojim živim bićem te čini bednim. Čini te neevoluiranom jedinkom. Ne greškom prirode, greškom civilizacije.
Udariti bilo koga slabijeg od sebe je kao udariti dete. Jezivo. Posebno je izopačeno što je to neko umesto da spreči snimao. Video je inače iz Rusije, ali hajde da ne stanemo tu. Ima tih Andreja u komšiluku u zemlji u svakom domaćem rijalitiju. Ako udariš žensko ti si diskvalifikovan u bilo kakvom daljem razgovoru u tome da imaš bilo kakav mozak iza tih mišića. Drage devojke, držite se. I držite se zajedno. I pazite se. I ostavljate svakog ko bi vama ostavio i najmanju modricu a kamoli uradio ovako nešto.
Ovo nije muško jer ovo nije ni čovek. Ovo je zver. Nesigurna, nemoćna, neotesana zver. Biti muškarac je stvar rođenja, ostati muškarac je stvar ophođenja.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS