Pre par godina se pojavila vest da će u celom Beogradu biti ugašena voda. Delilo je i staro i mlado i ono što je završilo ETF i ono što ne zna šta je ruter. Uglavnom, u roku od tri sata je nastala takva panika da su ljudi iznosili pakete vode i otimali se oko balona.
Tviter su preplavile slike opustošenih rafova i ljudi koji guraju kolica dupke puna flaša.
Prolazili su sati. Napunjeni lavori su džedžali po svim kupatilima. I znate šta se desilo? Ništa. U stvari, ne ništa – desilo se NIŠTA. Velikim slovima.
Histerija je bila tolika da su se ljudi, pogađate, zapitali u čemu je bila caka? Se neko dete zezalo?
Da nije opozicija? Pozicija? Slučajnost?
Najluđe i što je najčudnije, najlogičnije objašnjenje je bilo da je jedna kompanija koja prodaje vodu pokrenula haos na mrežama. Sve su rasprodali.
E, sad. Samo potpuni ludak može da poveruje da je metan procureo u vodu. Vodovodi su strateška mesta za terorističke napade i ekstremno se dobro čuvaju.
Drugo – nijedna vlast, pa ni ova naša nije luda da rizikuje da potruje milione i ne obavesti nikoga.
Nije otrovani vodovod rupa na putu da je ignorišeš i nije kao da će ljudi skrenuti iz misli da su, eto, malo otrovani.
Dakle, svako ko je poverovao u ovu glupost neka lepo ode i prati dugu do prvog HAARP-a.
No, nije problem u priči o metanu u vodi. Problem je mnogo gori.
Ako smo nešto da nas shvatili to je da u slučaju, ne daj Bože, prave katastrofe – narod neće verovati najbitnijem organu – državi.
Evo, sada su oni koji su širili histeriju uhapšeni, među njima i tip koji radi za, pogađate, državu.
Možda nam je najbolja pouka priče o „otrovanoj vodi“ to kakve gluposti smo kao društvo spremni da popijemo. I koliko je vreme da nadležni ograni počnu da zavrću one od njih koji lupaju gluposti. Ako popuste brane moramo da znamo kome da verujemo da nas sve ne bi odnela bujica.
A Balkan je ovo. Biće poplava.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS