Vest da je mali Nebojša pronađen danas u sred Zadruga i ostalih splačina, jedna je od najčitanijih u Srbiji. Vest je sama po sebi lepa, ali komentari su nešto drugo. Da vas uputim:
Mladić Nebojša Mladenović Šone (20) otišao je 24. jula iz svog porodičnog doma u niškom selu Donja Trnava i od tada mu se izgubio svaki trag. Međutim, nakon više od godinu dana on je danas pronađen!
Informaciju da je Nebojša pronađen potvrdio je i Igor Jurić, osnivač Fondacije Tijana Jurić, u okviru koje je pokrenut Registar nestalih lica.
– Tačno je, potraga za Nebojšom je uspešno završena. Mogu samo da potvrdio da je mladić dobro – kratko je prokomentarisao Jurić.
Podsetimo, Nebojša je navodno pre godinu dana otišao da podigne ličnu kartu, i nakon toga mu se izgubio svaki trag. Sada kada je dečak nađen najčešći komentar nije „hvala Bogu“, nego „a gde je bio! Odgovorite nam gde je bio!“
Hajde da za trenutak posmatramo činjenicu da su nečiji roditelji drhtali godinu dana zabrinuti za svoje dete. Obratili su se javnosti ne u dokolici nego u očaju. Naviknuti na rijalitije odlučili smo da imamo pravo da znamo gde je dete bilo. Slažem se, svako dete koje „nestane“ kada pobegne od kuće ili se posvađa se dečkom, ili se povata sa njim pa ode u vikendicu na tri dana jer brani majka i onda digne frku i hajku je katastrofa za sve one slučajeve kada moramo da reagujemo. Poenta je – ne moramo da znamo, ali moramo da reagujemo.
Gde je bio? Bio je u problemu i njegovim roditeljima je trebala naša pomoć. Ne moramo da znamo jer je možda dečko bolestan. Možda ima neki psihički problem, možda nije baš sve okej a roditelji ionako namučeni nisu hteli tako nešto da dele sa svetom. Možda je sve okej ali ima neku zavisnost, možda je i sve od toga, možda nije ništa od toga. Možda mu, bre, neko u porodici ima rak i on nije mogao da se nosi sa tim. Znate, beže deca od kuće, ali retko koje na godinu dana. Šta god da je – hvala bogu što je živ.
I molim vas, nemojmo nestanke dece da shvatamo neozbiljno i prestajemo da ih delimo. Živimo u ludom vremenu i moramo bar prema jedni drugima ostati normalni. Ako ništa drugo zbog imena i prezimena čoveka koji se potrudio da nađe ovo dete, zbog čoveka čije dete smo prekasno pronašli. Zbog Igora Jurića i sve naše dece.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS