Ukratko – majka je odgajila sestru i mene i mi nismo nikada slavile slavu. Nikada nismo imale ni preterano para, tako da sam uvek to pripisivala besparici samohrane majke koja nije htela da troši novac koji nema na skupu hranu, a bilo je sramota da zove goste samo na žito.
Uvek mi je valjda zato bilo odvratno da gledam kako je ljudima važnije šta je na stolu nego šta je u srcu. Slave su postale kao nadmetanje da se pokaže, pa makar i gladovali, nego da se podeli nešto što hrani dušu. Običaj slave mi je divan, a ta tradicija lepa i moram da priznam da sam, naravno, kao i svi išla busem na slave i držala onu kartonsku nosiljku sa vinom. Bila sam ljubomorna na ljude koji imaju nešto tako lepo što se prenosi sa kolena na koleno, a ja eto nemam.
Kako smo u kući bile tri žene slava prosto nije bila opcija, ako je verovati mojoj majci „dok se neka od vas ne uda i ne uzme slavu svoga muža“. Zašto stara nije znala ili nije htela da slavi slavu mog oca ne znam, a dalje detalje njihovog života ću ipak zadržati za sebe jer i nisu bitni za poentu. Poenta je da sam se skoro baš na slavi prijatelja našla preko puta sveštenika koji je došao kao gost.
Delovao je pristupačno, čak i relativno mlado i opušteno pa sam odlučila da ga pitam zašto žene ne smeju da slave slavu. Čovek mi je ni pet ni šest rekao – jer su žene. I to tonom kao „nije li očigledno“. Izvini, ali nije. I žena je osoba. I žena ulaže u kuću i sami znate koliko češće i više od muškarca. I žena može da bude jedinica ili da živi negde daleko i sama. Zašto onda lepotu slave ne bi mogla da nosi i sama? Pridružila mi se u pitanjima jedna, pa mogu reći žena u kasnim tridesetim koja ne živi u Srbiji.
Daleko je od kuće, eto, dođe samo za praznike i ne daj Bože za sahrane i kaže da svake slave posebno pati jer je to vreme kada su se okupljali. Muž joj je stranac, druga vera i običaji ali njemu je slava bila lepa i pitao je da slave zbog dece. I sad ispade da ona želi da to nastavi ali ne može jer je eto žena a on nije pravoslavac. I šta sad?
Sve što mi se čini je da slave sve manje imaju veze sa verom a da ljudi kojima slava znači u srcu ispadaju čudni i neobični jer su skromni i žele to da nastave iz duše a ne iz novčanika. Razmišljam sada samo da počnem da obeležavam slavu i eto, ne mogu da smislim ama baš nikakav razlog zašto je to loše. Zanima me šta mislite vi. Unapred zahvalna, jedna zbunjena Zemunka.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS