Novogodišnji praznici pored čitave euforije i lepih osećanja iza sebe kriju i jednu lošu stranu, korišćenje pirotehničkih sredstava, konkretno, bacanje petardi.
Mnoge to iritira, pogotovu roditelje male dece i vlasnike kućnih ljubimaca, a, Goran Bogunović Đed, mladić iz Novog Sada je na veoma duhovit način ostavio jasnu poruku svima onima kojima je korišćenje pirotehnike zabava.
Pročitajte njegovu pesmu:
Ja li grmi, ja l’ se zemlja trese,
Ja l’ udara more o mramorje,
Niti grmi, nit’ se zemlja trese,
Nit’ udara more o mramorje,
Već petarde polu-dinamitske.
Njih ti pali klinčadija pusta,
Bombarduju do četeres’ dana
Krenu blago oko Nikoljdana,
Poljevaju do Svetog Jovana,
Raduju se oni i Božiću
Katoličkom, a i Pravoslavnom,
A između i Godini Novoj,
Pa i Svetom Savi Nemanjiću,
Pripaliće pokoju za dušu.
Prati ovo stari Đed-Bogune,
Drkadžija od ‘iljadu leta,
Gleda deci radost da pokvari,
Sve na konto toga što je đubre
I što davno ono doba prođe,
Kad je Grčku Vatru pripaljiv’o
Pripaljiv’o, pa na lađe bac’o
Pa pravio eksplozije moćne
I gledao plamenje na vodi.
Smišlja kak’ da deci napakosti,
Smišlja kurjak, godina s’ ne stidi.
Sačekuje klince u potaji,
Sačekuje ispred igraone,
Da izađu sa sve petardama,
Petardama i sa šibicama,
Da pripale, da ih pobacaju,
Da l’ na kola, da li na terasu,
Da l’ pod noge kakvom prolazniku,
A pod trbuh paščetu njegovom.
Prevari se do tri omladinca,
Izađoše s petardama spremnim,
Šibicama da š’njima pripale,
Pa da bace i da ne gledaju,
Hoćel’ kome raznijeti ruku,
Il’ iz glave oka išćerati,
Il’ prosuti utrobu paščetu.
Tu ti Deda skoči iz potaje,
Te do’vati najbliže govedo,
Te mu ote petardu iz ruke,
Te mu strpa u guj’cu malenu,
Te pripali polu-dinamitsku,
Te lansira malog idiota,
Lansira ga nebu pod oblake,
Jeb’o mu je sve po spisku redom.
To sam vama danas ispevao.
A mi na kraju dodajemo i ovo: Hvala tebi Đede, imao si se rašta i roditi!
Autor: Goran Bogunović – Đed
Fotografija: Lična galerija autora
Facebook
Twitter
Instagram
RSS