Kad se jedan pravi, istinski ljubitelj fudbala oprosti od legende, onda to izgleda baš ovako – za knedlu u grlu.
Pre svega, ja sam milanista otkad znam za sebe, za mene je Paolo Maldini “sve i svja”. Ipak, ti si Frančesko Toti. Kapiten. Princ Rima. Tu si rođen, tu si prohodao, kao dete i fudbalski.
Voleo si Đuzepea Đaninija, koji je bio “Princ Rima pre Princa Rima”, zbog njega si počeo da navijaš za Romu, da igraš fudbal. Stari vuk Vujadin Boškov ti je omogućio prve seniorske minute protiv Breše 28. marta 1993. i – zvezda je rođena.
Čuj zvezda, legenda!
U nedelju je ta zvezda – posle 619 utakmica i 250 golova u omiljenom dresu u kom si u Italiji osvojio sve, kao i 58 i devet za “azure” sa kojima si pokorio planetu – zauvek usađena na fudbalsko nebo besmrtnih.
Iz večnog grada za večno poštovanje.
Plakao je “Olimpiko”, plakali smo mi ispred TV-a jer si poslednji mohikanac najvažnije sporedne stvari na svetu i ostaje mi samo, da ti i sada dok ovo pišem s knedlom u grlu, kažem – hvala.
Broj 10 više nikad neće biti isti, ne samo u Romi. Možda više i nisi Princ, sada si Kralj, što ti je i jedan od nadimaka, Zlatni dečače.
Grazie Francesco, grazie capitano ❤
Izvor: Blog „Iza plavih očiju“
Foto: Twitter
Facebook
Twitter
Instagram
RSS