Tama, koja je nadolazila sa Sredozemnog mora, prekrila je grad koji je prokurator mrzeo. Iščezli su viseći mostovi koji su spajali hram i strašnu Antonijevu kulu… Nestao je Jerušalem, veliki grad, kao da ga nikad nije ni bilo na svetu… Pa, idite bestraga i vi i vaša nagorela sveska i sasušena ruža! Sedite ovde na klupi sami i preklinjete ga da vas oslobodi, da vam dopusti da udišete vazduh, da nestane iz vašeg sećanja!
Prebledelog lica, Margarita se vrati na klupu. riđi ju je gledao žmirkajući.
– Ništa ne razumem – tiho reče Margarita Nikolajevna. – …….
– Kakva gnjavaža… – progunđa riđi i progovori glasnije: – Oprostite, ali rekao sam vam da nisam ni iz kakve ustanove. Sedite, molim vas.
Margarita se bez reči povinovala, ali ipak, sedajući, upita još jednom:
– Ko ste vi?
– Pa dobro, zovem se Azazelo, ali to vam svejedno ništa ne govori.
– A da li biste mi rekli kako ste saznali za listove i moje misli?
– Neću da kažem – hladno odgovori Azazelo.
– Ali vi nešto znate o njemu? – molećivo šapnu Margarita.
– No, recimo da znam.
– Preklinjem, recite samo jedno…. da li je živ? … Ne mučite me!
– No, živ je, živ – nerado se odazva Azazelo.
– Bože! …
– Molim vas, bez uzbuđenja i uzvikivanja – namršteno reče Azazelo.
– Oprostite, oprostite – mrmljala je sada pokorno Margarita – naravno, naljutila sam se na vas. Ali, složićete se, kad neko na ulivi poziva ženu nekud u goste…Nemam predrasuda, uveravam vas – Margarita se nesvesno nasmešila – ali nikada ne srećem nikakve strance, uopšte nemam volje da se sa njima upoznajem… a osim toga, moj muž… Moja tragedija je u tome što živim sa nekim koga ne volim… ali smatram nedostojnim da mu kvarim život… Od njega ništa osim dobra nisam videla…
Azazelo sasluša ovaj nepovezani govor s očiglednom dosadom i reče grubo:
– Zamolio bih vas da za trenutak ućutite.
Margarita poslušno zaćuta.
– Pozivam vas kod stranca koji je potpuno bezopasan. I neće ni živa duša znati za tu posetu. Eto, za to vam ja jamčim.
– A šta ću ja njemu? – ulagivački upita Margarita.
– To ćete saznati kasnije.
– Razumem… Treba da mu se podam – reče Margarita zamišljeno.
Ovo Azazelo nekako nadmeno proprati sa “hm“ i odgovori ovako:
– Uveravam vas da nema žene na svetu koja to ne bi poželela – smešak iskrivi Azazelovu njušku – ali, razočaraću vas, toga neće biti.
– Kakav je to stranac!? – smete se Margarita i uzviknu tako glasno da se prolaznici okrenuše prema njoj. – Kakvog ja interesa imam da idem kod njega?
Azazelo se naže prema njoj i značajno šapnu:
– No, interes je veoma veliki… iskoristićete priliku…
– Šta!? – uzviknu Margarita i razrogači oči. – Ako vas dobro razumem, vi aludirate na to da tamo mogu saznati nešto o Njemu?
Azazelo ćutke potvrdi glavom.
– Idem! – silovito uzviknu Margarita i uhvali Azazela za ruku.
– …znam na šta pristajem. Ali pristajem na sve zbog Njega, zato što se ničemu više na ovome svetu i ne nadam….
Facebook
Twitter
Instagram
RSS