Muško sam. Devojke u letnjim haljinama volim, ali mi ni one u vunenom džaku ne smetaju. Razumem se u stil ko prosečna žena u zamenu bobine na ćaletovom „golfu“. Dakle, ne razumem se. Ali devojke, pazite kada vas neko ko ništa ne primećuje ovakve primećuje – prestanite da se klonirate. Kao da nije dovoljno što svaka splavarka sada ima „riba“ starter pack pa pumpa usne istim kolagenom i crta obrve kod istog tipa tako da u tami disko kluba deluje kao da se jedna alfa splavarka razmnožila prostom deobom – sada nam se desila Majica.
The Majica. Ultimativna majica. Majica koju sve one moraju imati. Pre tipa mesec dana je bio blam da ideš na posao u majici preko koje piše logo džinovskim slovima. One su obavezno bile na sniženju i nosile se za teretanu ili kada ti keva dođe u posetu a ti na brzinu ribaš stan i guraš stvari pod frotir. Sada se desila invazija – drugi talas.
Prvi talas je bio „Sweet years“. Lepili su to na majice, dukseve, skejtborde. Setimo se tipova koji na svakom guzu farmerki vrckaju taj print. I taman kada je ta pošast prošla iz nekog neobjašnjivog kosmičkog razloga sada svaka druga osoba nosi belu majicu na kojoj piše „Levi’s“.A ono „Levi’s“ ko što je ona mala iz autobusa u roze plišanoj trenerci imala para za Armani natpis na njoj. Ta, nemojte molim vas. Majica ko majica, može za fizičko. Brend ko brend – samo se smeška, trlja ruke i broji pare.
Ali devojke – nemojte biti ko druge devojke. Nije svaki trend dobar trend i nećete me ubediti da vam se obična bela majica za zalepljenim brendom toliko sviđa da ćete na nju pući par hiljadarki. Pa ne piše na njoj „vinjak“ pa da razumem.Ne razumem se u stil. Ali kanda se razumem u razum. Nemojte biti iste kao sve druge inače ćete i ovakvima kao što sam ja uvek biti drugi izbor. Ne pamte se kopije. Ljubi brat.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS