DeÄak je ležao u bolniÄkoj postelji. Bolelo ga je i bio je sam. Nije bila kijavica pa Äe brzo proÄi, nije ga boleo stomak. Aleksandar je u bolnici u Prokuplju ležao i sa svojih 11 godina morao da odraste. Boleo ga je važan organ i neÅ”to Å”to se mnogo teže leÄi – deÄija duÅ”a. Majka nije imala para Äak ni da ga obiÄe. Dete kojem viÅ”e od svega treba mama uzalud je gledalo u vrata bolniÄke sobe kako ulaze svi drugi roditelji, njegove mame nema.
PiÅ”e „BLic“: U sobi pedijatrijskog odeljenja prokupaÄke bolnice, ladica ovog malog pacijenta, koji se leÄio zbog bolesti jetre – bila je prazna. Äak i bez flaÅ”ice vode koju majka nije mogla da mu priuÅ”ti. Tako je bilo sve dok deÄaka nisu primetili uÄenici treÄeg tri razreda prokupaÄke Medicinske Å”kole koji su u bolnici bili na praksi. UÄenici treÄeg tri nisu samo doÅ”li na praksu. UÄenici treÄeg tri su uradili pravu vizitu. Zapravo su pogledali pacijenta kao osobu. I videli samo uplaÅ”eno dete. Dete koje je u bolnici barem imalo grejanje jer ga kod kuÄe nema. Majka ono malo para Å”to ima troÅ”i da ih nahrani a kod kuÄe neguje drugo bolesno dete. A onda su uÅ”li Medicinari, ostavimo to velikim slovom.
I sami tek deca shvatili su da je Aleksandar gladan. Da je željan ljubavi. Nisu ga samo pregledali, oni su ga pogledali, onako iskreno kako samo mladi neiskvareni ljudi mogu i otiŔli pravo do svoje profesorke. A ona, ona je sa njima održala lekciju.
„Kada su primetili da mali Aleksandar dve nedelje leži u prokupaÄkoj bolnici, uglavnom bez poseta, kao i da na njegovoj ladici nema ni flaÅ”ice vode, uÄenici treÄeg tri odeljenja Medicinske Å”kole u Prokuplju, preneli su svoje zapažanje profesorki Dijani StojÄeviÄ. Zajedno su pokrenuli akciju prikupljanja sredstava za pomoÄ ovom deÄaku. Za tili Äas kupili su mu pižamu, slatkiÅ”e, voÄe, sokove.
Upitana Å”ta im trenutno najviÅ”e nedostaje, Milijana odgovara da su to garderoba, obuÄa za decu i drva za zimu. Kaže i da ima po nekoliko desetina hiljada dinara dugova za vodu, porez, struju. Oni koji novÄano žele da pomognu mogu to da uÄine ovde.
Mali Aleksandar viÅ”e nije sam. Dobro delo mladih medicinara proÅ”irilo se po celoj Srbiji, proÄitali su ga milioni. Sada ima da jede, a nadamo se da Äe i njegova mama i sestrica zimu doÄekati siti i u toplom. A vi medicinari, hvala. Hvala Å”to ste nam vratili veru u decu danas i nadu u bolje sutra. Hvala Å”to ste izabrali plemenitu lekarsku profesiju. Zapamtite koliko je jaka moÄ jednog dobrog dela, sreÄa jedne deÄije duÅ”e. Zapamtite da i jedan mali postupak može da odjekne toliko da oÄi zasuze celoj naciji, ovog puta od nežnosti. Na nama je da se za vas Äuje svuda, pa i kod onih koji Äe kada diplomirate moÄi da reaguju da ne odete iz Srbije. Da ostanete da leÄite nas i naÅ”u decu. Znamo da Äete izrasti u izvrsne lekare i medicinsko osoblje jer imate najbitniju kvalifikaciju – vi ste izvrsni ljudi. Hvala vam.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS