Kasnila sam. Zadržala sam se na poslu taman toliko da nema šanse da stignem do kuće na vreme. Dok sam razmišljala kako ču da ostavim dokumenta, pokupim poklon i stignem na rođendan u iole prihvatljivom stanju zvala sam taksi. Uletela sam u vozilo previše zbrzana da vidim kako me taksista pogledao i ljubazno rekla adresu. Nešto je prokomentarisao, ali od zatvaranja vrata nisam čula šta.
„Gde to ideš tako lepa“, rekao je sekund kasnije sred vožnje. Mogao je to da bude usputni kompliment. Mogao je da nije zurio u mene u retrovizoru.
„U kafić, ali prvo da nešto pokupim“, rekla sam taksisti i poslala poruku dečku da mi spusti zaboravljeni poklon do ulaza. Posle toga ću, ako imam sreće, do kafića stići za petnaestak minuta.
Kada smo stigli ispred zgrade dragi je čekao sa kesom, dodao mi je i mahnuo.
Umesto da pokrene vozilo i da nastavimo dalje taksista se okrenuo „ko ti je to, cimer?“
Zbunjeno sam odmahnula glavom. Ton mu je bio oštar. Cimnula sam se.
Sada sam ga dobro pogledala. Jednobojna polo majica, kratka kosa, srednje godine. Mogao je da bude bilo koji normalan tip. Samo što je očigledno bio daleko od normalnog.
„Je l’ ti to brat“, ponovo me drsko pitao.
„Naprotiv“, odgovorila sam oštro.
„Ma nemoj. Sve ste iste. Imaš dečka, a ovamo ideš u grad, a kao sva si fina“, nastavio je tip da popuje.
„U redu, hajde stanite“
„Šta da radim?!“
„Zaustavite kola“, rekla sam mu i nadala se da nisam zvučala uplašeno kao što sam bila. Nepristojnih se ne bojim, ali sa ludima već imam problem.
Stao je. Gurnula sam mu petsto dinara u ruku i izašla iz auta. Mogla sam da čujem kako mi puls bubnja u ušima.
Sedeo je u autu i besno buljio u mene sve dok nisam ušla u zgradu. Bila sam besna.
Živim u gusto naseljenom stambenom kompleksu u kojem kada je toplo i kasno uveče ima puno ljudi. Sede na klupama ispred zgrada ili ćaskaju kod ulaza. Ne smem ni da zamislim šta bi se desilo da me taj tip vozio negde gde nema žive duše po mraku.
U inostranstvu im nikada ne bi palo na pamet da pokušaju ovako nešto niti da zaposle svaku budalu. Ako sednete u Uber znate tačno ko vas vozi i vidite utiske svih prethodnih mušterija. Isti sistem ima i Car:GO aplikacija u kojoj možeš da vidiš i ko te vozi a i možeš da podeliš vožnju sa odabranim brojem telefona tako da neko u svakom trenutku zna gde si.
Posle ovog iskustva više nikada nisam sela u običan taksi. Prvo što su preskupi a drugo što u dvadeset i prvom veku hoću da znam tačno šta dobijam za svoje pare.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS