Dalibor Andonov je bio otac, suprug i komšija. Gru je bio njegov alter ego. Gru je bio stara škola, reper, simbol jednog vremena i simbol od kojeg je ostalo ono najtvrđe – ja sam to što jesam i neću da me posipate vašom plastikom i cirkonima da biste me približili svom besmislu. Svi od juče pričaju kako je Dalibor Andonov Gru umro, a mnogi nemaju pojma kako je posle devedesetih živeo.
Ovo je intervju koji je dao za jedan domaći medij, tada je prošao neprimećeno a sada kada je Gru stradao preneli su ga svi:
– Trenutno se bavim didžejingom. Radim i nastupam po Srbiji i preko granica naše zemlje. Posebno mi je interesantno kada nastupam za strance jer oni ne znaju ko je Gru. Iskreno, jako sam zadovoljan, pošto vrtim muziku koja meni odgovara i prija, koju volim da čujem i sam u klubu. U trenutnom poslu ne pravim kompromise i zato mi prija. Iz tog razloga ne snimam ništa novo. Uvek sam u karijeri imao sitne kompromise koji su mi više donosili nego uzimali. Muzika je pored posla, pre svega moja velika ljubav. Ne pristajem na to da ona bude samo posao sa ozbiljnim kompromisima. Kada to kažem, mislim na koketiranje sa narodnjacima. To nekima, danas, nije teško. Za mene je to nekako previše – rekao je Dalibor Nadonov Gru i dodao:
– Planiram, naravno, nešto novo. Snimam u godinu dana po jednu pesmu. Kada sam izuzetno vredan snimim dve pesme. Nekad je problem to da ispratim spotom, pa se događalo da pesme izbacim bez ekranizacije. Sigurno ću u toku sledeće godine nešto izbaciti. Radim neke nove pesme i popravljam stare. Postoje neki tekstovi koji su stari po pet godina i više, a i dalje su aktuelni. Uz neko malo sređivanje, to bi moglo i sada da se snimi. Biće nešto sigurno, ali nisam siguran kada. To snimanje je više za moju dušu. Odradim pesmu, okačim na YouTube. Nemam izdavača jer sam se vratio u demo fazu i to mi najviše odgovara. Kod mene nema promocija na koje se pozivaju novinari, pa onda sve to nešto glamurozno. Mislim da je glamur u ovoj zemlji toliko precenjen i toliko lažan da ne želim da budem deo toga.
Danas je muzika kao mali proizvod koji dobro ide, pa ima hiljadu kopija. Neko uradi nešto što prođe, ostali urade to isto. Ne postoji određeni pravac i malo je prepoznatljivih. Svi zvuče isto, svi imaju isti repertoar. Malo je sve to besmisleno. Mada, trenutna situacija demantuje moje reči. Ti ljudi rade, a od toga prave neki novac. Očigledno se publici to sviđa. Pored toga smatram da su tu uvek oni koji prepoznaju ono što je iskreno i kvalitetno.
Prepoznaju, stara školo, zato sada i jesi tako iskreno žaljen.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS