Danas je 65. rođendan Džonija Štulića, a povodom toga vam donosimo intervju iz 1982. godine u kom je progovorio o muzici, diskografiji, društvu i patnji.
Jul 1982.: Za sagovornika smo odabrali Branimira Džonija Štulića, vođu i gitarista zagrebačkog trija Azra, čija dva nova diskografska produkta izlaze ovih dana – dupli album s 27 pesama i „singlica“ s tri pesme (zajednički naziv im je „Filigranski pločnici“).
Osporavan, hvaljen i napadan
– Pitaj sve što hoćeš, ja zaista nemam dlake na jeziku.
Priča se da si požurio sa snimanjem novog materijala da bi dok je stvar oko Azre još vruća pokupio što više para?
– To je najobičnija laž. Iako me boli … Što ko o meni priča, svima je valjda jasno da Azra ne postoji zbog novca, već zbog ideja. Nikada kao muzičar nisam trčao za parama, pogotovo što me novac kao platežno sredstvo ne privlači.
Uostalom, od Azre su do danas finansijsku korist imali samo drugi – „Jugoton“, poreznici… Ko hoće pošteno da gleda na stvari videće da je to više nego očigledno. Zato se danas na prste mogu prebrojati oni koji vrede i koji nisu izdali celu stvar.
Ljubljanski Pankrti, riječki Paraf i mi jedini smo koji nešto vrede u domaćim rok okvirima, svi ostali su prevaranti. Baš to – prevaranti!
Ti si kao čovek-muzičar osporavan, hvaljen, napadan…
– Ma to su sve „naduvali“ rok kritičari, naročito oni u Zagrebu koji očito gube kompas, rade zakulisne radnje, a da ni sami ne znaju što hoće. Prebacivali su mi da sam ludak, da sam svojeglav, foliram, da sam dobar pesnik, a slab svirač…
Ljudi valjda ne znaju da ja uvek imam muziku, pa tek onda stvaram tekst.
Stalna naklapanja o tvom navodnom hapšenju već su postala dosadna, neukusna…
– Jao, pusti to! E, kako bi se ti osećao da ti neko priđe i pita te: čuj matori, kad si pušten iz pritvora? Mnogo laži kruži ovim našim kurvinskim sredinama…
Kažeš, a u stvari ne kažeš
Tvoji tekstovi su…
… Politički, amoralni, nezgodni… Znam što hoćeš kazati. Sve su to naklapanja. Nema sumnje da postoje tabu teme u koje ja kao rock pjesnik zadirem na jedan svoj način…
Hoćeš da kažeš dvosmislen?
– Pa, otprilike tako nekako. Često kažem, a u stvari ne kažem, ili ne kažem a u stvari kažem mnogo toga. Zato moji tekstovi dobijaju u dubini, ali i u širini.
Prazni trbusi stvaraju dobre tekstove…
– To je rekao Bob Marli, a ja bih dodao i dobre boksere, borce. Ja sam jedan od njih. Patnja i očaj su veliki motiv dobrog pesnika. Ja sam, vidiš, jedan veliki paćenik… Međutim, to nije razlog da se takvo stanje iskorišćava…
Ni ljubav, ako je poštena, ne treba odbaciti kao dobar pesnički pokretač.
Azra se nekako ne uklapa ni u jedan od postojećih pravaca…
– Uuuu, pa to je valjda svima jasno. Onog trenutka kada osetim da smo ušli u neku ukalupljenost, kolotečinu… Rasturamo se.
Znaš, mi nismo zabavljači, cirkusanti… To prepuštamo drugima. Azrin cilj je da se izbori za svoju ideju i misao.
Misliš da si u tome uspeo kroz 68 pesama koliko si snimio za godinu dana?
– E, stvarno me boli… jesam li uspeo. Bitno je da sam pokušao i da iza svega ja čvrsto stojim kao čovek.
IZVOR: Jugopapir/Saša Gajović (Halo u poverenju, 1982.)
FOTO: YouTube printscreen
JOŠ PROČITAJTE:
Facebook
Twitter
Instagram
RSS