Žena u Beogradu je na šoferki automobila ostavila jednostavnu poruku: Molim vas, ne pišite nam kaznu. Moje dete je pacijent pedijatrije, trenutno na hemioterapiji“ napisala je jedna majka. Jedna Vesna. Jedna Vesna koja se potpisala imenom i prezimenom. Nadam se da ga se sećaš.
Možda je ta Vesna jurcala da dete koje ima bolove što pre odvede po pomoć i nije stigla da napuni mobilni kojim bi platila parking.
Možda je poslednji dinar dala na lekove. Možda je u momentu kada je sudbina njeno dete tako nepravedno namučila najgorom bolešću želela da veruje da će barem ljudi biti fer. Da će je neko prijatno iznenaditi. Umesto osmeha sačekala je kazna.
Nisi ti nju samo kaznio, ti si lupio šljagu svemu što ljude čini ljudima ma koju uniformu nosili. Znaš li da se uniforme skidaju, firme menjaju – a postupci ostaju?
Nije ova žena zauzela tri parking mesta besnim džipom. Nije čuknula nekog i pobegla. Nije se svađala. Nije podmićivala, pretila, mutila. Ona je zamolila. Čak se i potpisala. Tako to ide, pošteni ljudi imaju ime i prezime, a zlotvori biraju da budu anonimni. Morao si da pišeš kaznu? Ne. Nisi. Za početak, mogao si da pošalješ poruku i produžiš joj parking. Mogao si, kad se već ona potpisala imenom i prezimenom, anonimno da ostaneš čovek. Koliko košta sat vremena parkinga? A koliko košta tvoja savest.
Dragi radniče parking servisa svi smo mi nekome radnici i nekome servis.
Kapiram. Teško je. Radnici „Parking servisa“ nikome nisu na listi omiljenih zanimanja. Odmah su tu uz poslanike i šintere. U teoriji kapiramo da nečemu služe ali svima bi nekako bilo lepše bez njih. Imao si šansu da pokažeš da tu rade ljudi, da nasmeješ jednu ženu koja bi onda imala malo više snage da svojim osmehom osnaži to dete.
Jedna Sanja sa interneta je videla šta si ti prevideo. Samo je kratko objavila sliku plaćene kazne i napisala „recite ženi koja je vodila dete na hemo da ne brine. Kazna je plaćena“. Sanja i Vesna, dve žene koje se nikada nisu upoznale bez reči su se prepoznale. Jedna Sanja je uradila više za tu ženu u tom trenutku nego sve kazne ovog sveta – pokazala je da svet u kojem se bori da izleči dete jeste vredan borbe.
Tako je, radniče Parking servisa. Firme se menjaju, uniforme skidaju, čak se i rak, daće Bog, u nekim slučajevima leči. Ali nečovek, bojim se da je to stanje terminalno. I da je u ovoj zemlji metastaziralo. A ljudi kao Sanja su jedini lek.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS