Novak Đoković je osvojio Vimbldon i efikasno ućutkao sve one koji su ga otpisali. Povratak Otpisanog, epizoda – kako ućutkati ljude kojima je najveći životni domet kevin kauč a kenjaju po nekadašnjem prvaku sveta. Uspeo je. Ipak, kao da je bitnije od njegovog znoja i napora to što se, pišu časopisi, susreo sa Kejt i Vilijamom.
Kejt i Vilijam nisu bili na Vimbldonu. Da se razumemo – oni su bili na poslu. Oni bukvalno žive da okolo paradiraju da se slikaju i da se rukuju. Da Vimbldon nije bio u njihovom dvorištu nikada se ne bi tamo ni obreli. Nije poenta što je Đoković pričao sa Kejt i Vilijamom, majku mu, nema šuše koja se sa njima nije slikala i kao šatro grlila, pa čak je i onaj nesrećni Čarls svoj nezanemarivo veliki nos pomolio i u Beogradu.
Ljudi su PR služba svoje kraljevine i to je sve okej. Hvala Novaku što je poslao tako lepu sliku u svet i hvala mu što se za našu državu čulo i dovde. Ali ne umanjujte njegov uspeh. Oni su manekeni, on je sportista. I to sportista koji je njih dvoje prvo pitao kako su im deca. Koji su poneo kao čovek. Koji nije bio u fazonu „čarobna organizacija turnira, vaša visosti. Kakvo je ovo vreme? Jeste, kiša će“, nego je bio ono što jeste. A jeste velik čovek. Pustite vi Kejt i Vilijama da se slikaju. Taj dan je njegov. Oni su gosti.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS