Pitaš me o Istanbulu
I trideset šest sultana ustaje iz mrtvih da ti kaže
Ne
Očinji vide
Istanbul je slab na mene
Šalje mi svoje muškarce onako kako sam željela tvoje prste
Cijedi nar u obilnim količinama
Likuje kad pukne
Kao prezrela lubenica
Ili ljubav
Ili kost
Kaže – stoji ti uz put
Budi se kraj mene svakog jutra
I šapuće riječi što ne stigoh da čujem na jastuku crnogorskom od čekanja i stida
Sto godina ti prezime nije prolilo suzu
Za čim žališ?
Za kim spavaš?
Stidi se momčino
Stidi se
Što biram da me glasno žele i pljuju dok govore šta bi mi radili
Stidi se što biram da me glasno žele
Pored svega o čemu ćutiš
I na svaku moju snagu pustiš
Dok se tako nježno trudiš
Da mi kažeš
Da nije važno
Autor: Jelena Vuković, putopjesnikinja
Fotografija: Privatna arhiva autora
Facebook
Twitter
Instagram
RSS