Äitam ceo dan o Mileni DraviÄ kao smoreni Å”kolarac o legendi koju je zauvek izgubio. Nekako sa tim mirnim velikim ljudima i nisi svestan koliko Äe ti faliti dok ne odu i onda prosto kao da tragaÅ” sa svim Å”to si tako odjednom izgubio. Naleteo sam tako na neki prastari intervju sa Draganom NikoliÄem u kojem su ga propitivali kako je poÄeo, Å”ta radi kada ne radi, sve te klasike i na kraju – kako je zaprosio Milenu DraviÄ.
Pazite, do detalja se seÄa kako su se upoznali, kako je bario i strepeo jer je bila mnogo popularnija od njega. SeÄa se svega, ali na pitanje o veridbi se zamislio. Nije kupio prsten na deset rata. Nije joÅ” dok je ona treptala izvadio telefon ko topuz da njen prst zumira i slika za Instagram.
Nije Äekao neki patetiÄni koncert ili je verio pred stadionom. Nije smiÅ”ljao kako da pedeset prijatelja iskoÄi iza žbuna sa gitarom i da to neko snimi za Jutjub. Nije okitio Å”leper belim trakama da trubi po gradu ko pacer. Bio je nacionalan i bio je klasa. Umesto toga odgovorio je na pitanje kako je pitao da se uda za njega, prosto:
– ViÅ”e se ni ne seÄam. Verovatno je to bilo neÅ”to u dve-tri reÄi, poÅ”to ne volim mnogo da priÄam. – Bože, kolilo poente u jednoj reÄenici. U te dve tri reÄi. Äovek nije priÄao. Nije slikao. Nije pozirao. Nije se svaÄao, Å”valerao pa razvodio. Samo je voleo. Voleo je 45 godina. Dve – tri reÄi. I dela. Dela od prve treme do poslednjeg pozdrava. To je ljubav.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS