O nekima je otkriven samo deo priče, dok o drugima ne znamo ništa…
Nekad se mislilo da je grmljavina siguran znak besa bogova, a onda se vremenom saznalo da je reč o pražnjenju elektriciteta… Ipak, neke stvari nisu objašnjeme ni dan danas.
Ne misli se, pri tom, na čudesna ozdravljenja ili nešto slično tome, već na neke „neobično obične“ stvari pronađene na našoj planeti. O nekima je otkriven samo deo priče, dok o drugima ne znamo ništa. Vreme je da vas upoznamo s njima, jer ko zna, možda ćete vi imati nekakvo logično objašnjenje…
1. Vrata Sunca, Bolivija
Za Stounhendž ste svi čuli, delom zato što je u Engleskoj, koja nam je ipak relativno blizu. Za ova vrata verovatno niste nikad, ali eto, niste ni krivi što je Bolivija na drugom kraju sveta. Ona su nikad objašnjena, a neki tumače kako su dokaz da upravo iz Bolivije potiču prvi stanovnici Zemlje. To ne znamo, ali verujemo upućenima koji kažu da sadrže astrološku i astronomsku vrednost.
2. L’Anse aux Meadows, Kanada
Ma ko kaže da je Ameriku orktio Kolumbo? Ostaci ovog mesta datiraju iz 1000. godine, a tu su živeli Vikinzi. Smatra se kako ga je osnovao slavni Leif Erikson, a otkriveno je 1960. Osamnaest godina posle UNESCO ga je uvrstio na spisak Svetske baštine, a i Kanađani se i te kako diče njime.
3. Gobekli Tape, Turska
U Turskoj se zaista svašta moglo naći, što je arheolozima pomoglo u objašnjenjima sveta prošlosti. Tako je Hajnrih Šilman upravo na području Turske otkrio legendarnu Troju, a američki i turski arheolozi ovde su našli Gobekli Tepe, ostatke hrama na planini. Pretpostavlja se da je hram izgrađen u doma neolita, a može da posluži kako dokaz koliko je važnu ulogu religije igrala u tadašnjem vremenu.
4. Vojničev rukopis (ma**skript)
Knjiga obavljena velom tajne napisana je pre više od pet stotina godina, a ime je dobila po američkom trgovcu knjigama Vilfredu Vojniču, koji ju je pronašao početkom 20. veka. Napisana je nepoznatim jezikom, koji je ostao nepoznat do dana današnjeg. Pre dve godine dva istraživačka time objavila su kako su rešili misteriju, ali je problem nastao kad se pokazalo da su oba iznele potpuno drugačije zaključke. Naime, jedni su tvrdili da je napisana nepoznatim meksičkim dijalektom, a drugi da je reč o kodiranom azijskom jeziku.
5. Kamene kugle, Kostarika
Nalaze se u dolini Dikis, a sve su savršeno okrugle. Ima raznih veličina, od vrlo malih, pa do najvećih promera dva metra i teških više od 15 tona. Smatra se da ih je izradila drevna Dakis civilizacija, a naravno da se uz njih vezuju i brojni mitovi. Jedni tvrde kako su došle s Atlantide, a drugi, pomalo očekivano, da su ih doneli „mali zeleni“. Najverovatnije je ipak da ih je izradila gore spomenuta civilizacija, a naučnici nisu našli odgovor na koji način.
6. Mohendžo Daro
Istorijski grad na području današnjeg Pakistana, najveći je očuvani grad iz bronzanog doba. Jedan je od najvećih naselja tog vremena, jer se veruje kako Mohendžo Daro bio dom za više od 40.000 stanovnika. Neverovatno zvuči i činjenica kako je grad imao napravljen i sistem kanalizacije, kao i rešen odvod vode i druge slične stvari, s obzirom na činjenicu da je nastao između 2.600. i 1.800 godina pre nove ere.
7. Saksaywaman
Pravilno naslagane stene i kamene gromade nalaze se u Peruu i toliko se dobro naslanjaju jedna na drugu bez ikakvog vezanog materijala, da između njih nema ni milimetar prostora.
8. Yonaguni Monument
Kada je instruktor ronjenja Kihaćiro Aratake zaronio u vode u blizini japanskog ostrva Jonaguni 1986. dočekao ga je neverovatan prizor.
Šest metara ispod površine pronašao je niz građevina, od kojih je jedna podsećala piramidu, velike kamene blokove sa savršeno pravim uglovima, zidove, staze, stubove…
U početku se smatralo da je reč o gradu koji je pre 10.000 godina bio iznad nivoa mora i da je reč o nekoj vrsti “japanske Atlantide”. Zatim su se pojavile teorije da je mesto potonulo usled zemljotresa pre oko 2.000 godina.
Masai Kimura, morski geolog na Univerzitetu Rjukju u Japanu koji je ronio do ovog mesta više od 100 puta u poslednjih 20 godina, ubeđen je da je seizmička aktivnost potopila grad.
9. Nezavršeni Obelisk
U mestu Aswan u Egiptu nudi jedinstven uvid u načine gradnje u dalekoj prošlosti. Da je završen bio bi dugačak 42 metra, kako procenjuju arheolozi, te težak 1.200 tona. Veruje se da je gradnju naručila faraonka Hatshepsut pre više od 3.500 hiljade godina.
Obelisk se obično nalazio na ulazu u hram, a stari Egipćani su ga zvali „tekhenu“, i predstavlja jedan od najočiglednijih simbola arhitektonske genijalnosti starog Egipta. Aswan Obelisk je za trećinu veći od bilo kojeg ranije podignutog obeliska, pa se pretpostavlja da je to uticalo da se prekine sa gradnjom, budući da je zadatak bio previše težak. Spomenik, kao i drugi istog tipa, je nastajao tako što se klesao direktno u kamenu, što je bila uobičajena tehnika, a dodatni kamen se koristio za popunjavanje pukotina sve dok površina nije bila besprekorna. Napušteni Obelisk nudi objašnjenje kako su stari graditelji uspevali da kreiraju mamutski spomenik iz jednog komada, a da ne nastanu velike pukotine – naime, odgovor je bio vlažno drvo. Graditelji su klesali kanale u kamenu te ih popunjavali osušenim drvetom koje su potom kvasili kako bi se raširilo i dovelo do toga da se željena struktura odlomi od celine.Napušteno gradilište sada funkcioniše kao muzej na otvorenom, a njegov najveći značaj je u tome što je demistifikovalo jednu od najvećih misterija gradnje starog Egipta, te odgovorilo na pitanje kako su obična ljudska bića uspevala da klešu ogromne spomenike iz jednog komada, a bez moderne tehnologije koja bi danas bila rešenje.
10. Tajanstvene pećine Kine
Stare više od 2.000 godina, zapanjujuće očuvane i više nego savršene izrade, 24 pećine u okrugu Longjou zbunjuju svetsku javnost od kada su otkrivene.
Hiljadama godina okrug Longju nije bio ni po čemu poznat niti poseban. Brdoviti kraj prekriven gustim šumama, kao i mnogi drugi, bilo gde na svetu. Ipak, neverovatno otkriće 9. juna 1992. godine zauvek će promeniti ne samo taj kraj, nego i naše shvatanje ljudske istorije.
Pećine nalaze se u kineskoj provinciji Džeđang, okrug Longju, blizu mesta Šijan Bejkun. Nekoliko velikih poplava koje su uništile sela u podnožju brda krajem 50-ih godina prošlog veka prisilile su seljake da potraže sigurnije mesto za život. Brdoviti kraj nudio je bezbedan i udoban život, jer se u okolini sela nalazilo desetak prirodnih bazena sa pijaćom vodom.
Lokalni meštani tvrde da su ti izvori postojali i pre nego što su se oni naselili tamo i da je voda bila pitka, čista i, što je najvažnije, neiscrpna.
O tome odakle potiče ta voda većina nije mnogo razmišljala. Bilo je i radoznalih koji su pokušali da izmere dubinu bazena, međutim, svi pokušaji bili su neuspešni. Tako je bilo sve dok jedan od meštana, Vu Anai, ne mogavši da izdrži dugogodišnju radoznalost, nije odlučio da konačno reši sve dileme.
Kamene ploče
U junu 1992. godine, Anai je angažovao nekolicinu seljana iz svog mesta i krenuo da ispumpava vodu iz jednog bazena. On je sve vreme bio uveren da su u pitanju pećine ispunjene vodom.
Ispumpavanje vode i ceo poduhvat s početka se činio uzaludan. U nekom trenutku ispod vodene površine počele su da se promaljaju kamene reljefne ploče sa jasno vidljivim šarama, koje nisu mogle biti ništa drugo nego delo ljudskih ruku.
Iako obeshrabreni mukotrpnim ispumpavanjem, ovo otkriće dalo je Vuu i radnicima novu nadu, zbog čega su nabavili dodatnu opremu i nastavili da ispumpavaju vodu 24 sata dnevno. Nakon 17 dana neprestanog rada, pred njima se konačno pojavila velika crna jama. Pomalo uplašeni i iznenađeni, spustili su se na dno bazena i tamo otkrili ulaz u pećinu. Ono što su videli do danas je jedna od najvećih misterija, ne samo u Kini, već i celom svetu. U pitanju je bila, bez svake sumnje, sve samo ne prirodna pećina…
Izvor: Telegraf.rs/punkufer.dnevnik.hr/pcpress/youtube
Facebook
Twitter
Instagram
RSS