Možda bih mogao da se zaljubim u tebe,
onako,
do srži
divlje
bez mere,
da te pustim u sve pore
i da se iznutra obložim tobom,
u misli da te usadim
da poludim
bos po vrelom betonu da trčim
da te čekam po toplom letnjem pljusku
da se ljutim što svaki put kasniš,
ali
da ti sve s osmehom oprostim
kad napokon stignes
izgubljen ko magarac u magli,
opijen
blesav
lud
dok me jako privlačiš sebi,
usnama stavljajuci tačku na sve moje reči.
Možda bih mogao da se zaljubim u tebe,
onako do srži
divlje
bez mere
baš kako treba, a kako nisam,
priznajem,
baš dugo, predugo nisam,
a ti si eto idealna prilika
kosa ti miriše na jutro
na život
na plave oblake
na more u svitanje,
u očima ti se mreste snovi
vole se boje
maze se neizgovorene reči
dok u rukama držiš ključeve za sva ona vrata
kroz koja sam ikada hteo da prođem
na putu ka nečemu
pod ruku sa nekim.
Zaista,
možda bih mogao da se zaljubim u tebe..
Facebook
Twitter
Instagram
RSS