Prvo sam razmišljao „daj iskuliraj“, pa „daj ne imenuj“. E, onda mi je postalo jasno da zato što ljudi kuliraju i ne imenuju jer su lepo vaspitani daju prostora nevaspitanima da se umnožavaju a posle i razmnožavaju. Mogu da istrpim pljuvanje po skoro svemu po principu hejtuj i pusti druge da hejtuju. Tako ti je to kad odrasteš na Tviteru. Ali ima stvari po kojima se ne sme pljuvati. Tuđa deca. Tuđa bol. Ne zanima me koliko ti je moždanih ćelija odumrlo od čega god da trpaš u sebe, za neke stvari jednostavno nema opravdanja. Izvesna Jelena Krunić je, kada je Duki umro, postavila da „toliko dece umire i šta tu ima njoj neko sada da dosađuje“.
Neću citarati skroz, neću da otkucam to. Imate na netu pa gledajte ako vam nije mučno. Ovde nije stvar ni o njoj, ima takvih kao ona nažalost i previše. Stvar je u tome da ne sme da se prećuti. Da treba da se imenuje. Da zbog toga što primitivce gledamo po rijalitijima pod punim imenom i prezimenom a zločincima krijemo imena inicijalima i sve niže padamo. Ništa više osobo – stidi se. Pametnom je dosta, ali po onoj poslovici kapiram da se budala ponosi.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS