Za 18-ti rođendan sam dobio lepi crni kožni novčanik i u njemu hiljadarku. Bio sam toliko srećan što uopšte slavim da sam čuveo tu novčanicu sve čekajući da izađem i od tih para tadašnjom curi kupim nešto. Značila mi je. Isto kao što mi je i značio taj prvi momenat bacanja ključeva od porodične krntije. Bio sam balav i svakakav, ali sećam se i da sam bio zahvalan. Sada je glavna vest tip od 18 godina koji je za punoletstvo dobio „lamborgini“ koji je onda toliko bahato parkirao u Beogradu da ga je digao pauk.
Al aj sad, mladost ludost. Udarili hormoni i evri u glavu, ali tipa je digao pauk, a on je seo u auto koji je bio na pauku i probao da pobegne. E, tu, sine, prestaješ da budeš balav i ostaješ čisto bahat. Tebra, ta tvoja kola vrede više od 50 paukova. Jedan milimetar farbe je jedno milion kazni za parkiranje. Nije šmekerica dobiti „lamborgini“, šmekerica je kad vidiš da ti ga neki nesrećnik diže jer si blokirao celu ulicu da se prokleto postidiš i još da se izviniš.
Lik se druži sa starletama i potpisuje na Insti „rich black panther“. Probaj „rich little puss*“. To bi bila preciznija vrsta životinje. „Laborgini“ ima svašta, ful opremu, ludilo sedišta, bruka felne i razvija ogromnu brzinu. Šteta samo što ne razvija karakter i ne dolazi opremljen sa vaspitanjem. Sa tim tripovima ostaće ti samo Soraje. A meni draža ona moja hiljadarka što je otišla na sladoled i najgore moguće vino koje sam tri puta proveravao da li ću imati da platim kada sam je izveo. Ali vredelo je. Ti imaš „lamborgini“, i možda ćeš šetati plastične „avione“, al ja bih radije da da idem pored devojke koja ne pada na „rich black panthere“. Pa makar i peške.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS