Delfini su sinoć potopili mnogo više od Španije, potopili su istorijski rekord. Srbija je jedina zemlja ikada koja je osvojila prvenstvo Evrope u vaterpolu četiri puta zaredom. Da citiramo jedan sjajan tvit: Koje godina je Srbija osvojila prvenstvo? Svake.
Ali dok smo slavili, gledali Savića kako se zadovoljno smeška pored bazena i pili treći bensedin u onoj poslednjoj četvrtini niko nije rekao poentu: Srbi nisu četiri puta zaredom osvojili prvenstvo zbog Srbije. Osvojili su ga uprkos njoj.
Uprkos manjku bazena. Manjku para. Manjku podrške. Manjku najosnovnijih uslova. Pokazali su šta znači volja. Šta znači biti neprikosnoven. Definicija Srbije koju svet vidi ide ovako: Serbia is a small landlocked country iliti Srbija je mala zemlja koja ne izlazi na more. I sad mnogi kažu „kako je to bitno“. Bitno je. Bitno je jer te logika gleda kao autsajdera. Kao nekoga ko, ono, nema neke šanse al pusti klince da probaju. I onda pokidaš.
Ne jednom, ne dva puta, ne čak ni tri puta. Pokidaš četiri puta zaredom. Zakucaš tu pobedu. Zacementiraš je. Srbija je, kaže definicija, mala zemlja. I jeste. Mala zemlja iz koje dolazi Đoković koji osvaja Vimldon, mala Olga Danilović koja osvaja profi turnir, košarkaši, odbojkaši, dobijaju se medalje na Olimpijadama i sportskim i matematičkim, školskim.
Ljudi, Srbija je prvak Evrope u vaterpolu, ali ljudi naše vaterpolistkinje su takođe bile tamo i devete su! Hej, devete! Te sjajne devojke su bolje od mnogo opremljenijih i jačih, a za njih retko ko i da je navijao jer nije ni znao! Hajde sada lepo da kažemo jedno kolektivno bravo svima njima i da kažemo nešto važnije od zlata: Dajte tim fantastičnim momcima i devojkama bazen. Dajte im terene za vaterpolo, tenis, rukomet, ma i boćanje. Nisu njihovi uspesi poligoni za slikanje pred izbore, njihovi uspesi su najvažniji izbor koji ova zemlja mora da napravi. Oni su upravo pobedili logiku. Ispisali istoriju. Oni su budućnost.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS