Posle pune dve godine, Novak Đoković vratio se na prvo mesto na ATP listi. Ako se setimo da je godinu počeo kao 22. na svetu, svesni smo da je to uspeh neviđenih razmera. Pored poraza u finalu Pariza od mladog Rusa Karena Kačanova, najbolji srpski teniser svih vremena od danas je novi-stari broj jedan „belog sporta“.
No, to je tema van konkurencije, ona zbog koje smo se okupili ovde večeras u ovolikom broju jeste – vratili su se Novakovi „navijači“. Isti oni koji su ga u poslednjih, pa godinu i po, ispunjenih povredama, padovima, porazima, na sav glas pljuvali. Nisu se vratili da ga pljuju, već da ga hvale. Ima onih i koji ćute kao zaliveni. Bez obzira na sve, sve su to licemeri. Licemeri na kvadrat.
Prvi ste bili da vičete da je „prljavi vegan“, da ga je „žena uništila“, da je „sektaš“, čim je malo pao, vi ste prišli da mu stanete na leđa da ne može da ustane, da mu siapte so na ranu. Pre toga je bio, pa, srpski heroj, najveći Srbin svih vremena, majstor, legenda… A onda se desio pad, pad koji se svima desi, čime god da se bave. Umesto da ga podržite, vi ste opleli po njemu.
NE PROPUSTITE:
Ne pričam samo o običnom svetu, mada može se slobodno reći i polusvetu, već i o kolegama novinarima. Vrebali ste svaki njegov potez, fotografisali ga i tamo i ovamo, pisali koještarije, neki da se čak odrekao pravoslavlja, da će završiti karijeru… Evo, vidim vaše potpise kod hvalospeva o Đokoviću. Sram vas bilo. Jedno je biti kritički nastrojen pa napisati onako kako jeste, da je loše igrao ili da je primećena dekoncentracija ili nešto treće. To je normalno.
Nije normalno osuti paljbu po nekom ko je proslavio ovu državu, ko je isticao odakle je gde god da se pojavi, na svim meridijanima je voljen, a najveći nož u leđa dobio je od svog naroda. Časti izuzecima naravno. Ne samo da je proslavio Srbiju, već i region, ma čitava bivša Juga navija za Novaka!
Setimo se ove situacije u Kanadi… Kako ga ne voleti?
Dakle, on je onaj ko je po ko zna koji put pokazao ko je, odakle je, odakle dolazi i kako je vaspitan. Da je povratak iz pepela moguć i kad te svi otpišu, a ti veruješ u sebe, kao i tvoji najbliži. Nikad nije rekao ništa, samo je ćutao i radio i vratio se tamo gde pripada – na prvo mesto. Tako je, tim potezom, začepio usta svim dežurnim pljuvačima, gde je većini njih najveći uspeh što su kupili novu tastaturu za koju sednu da osuđuju, vređaju, pljuju.
Dobrodošao tamo gde pripadaš majstore, a vi ga sad hvalite, zaslužio je. Ne sad, nego uvek. I nađite svrhu svog života, to nisu ni Novakovi milioni, niti (ne)plaćanje poreza, ime njegovog psa ili grljenje drveta s porodicom. Srećno u tome, od srca. Kao i tebi, Novače, da dugo ostaneš na vrhu. I hvala za sve do sada i za ono što dolazi.
Ima nas koji nikad nismo prestali da verujemo… Niti ćemo.
FOTO: Printscreen
Facebook
Twitter
Instagram
RSS