Jedna moja Instagram prijateljica koju prati veliki broj ljudi, nije nezanemarljivo u celoj priči jer je sigurno doprlo do mnogih, pre neki dan je na storiju postavila anketu na temu nasilja, uz prosto pitanje „Da li ste nekad bili zlostavljani na bilo koji način?“ Ni sam ne znam šta je ona očekivala, niti ja, ali kad je počela da deli anonimne odgovore na pitanje bio sam šokiran! Priznanja su se samo ređala, listao sam i bio u veeelikoooj neverici. Odgovori poput „Da, napastvovali su me otac i brat“, „Psihičko od strane majke“, „Bivši me je tukao dve godine“, „Otac me je tukao“, „Godinama sam trpela zlostavljanje, ali sam se plašila šta će ljudi da kažu“, „Tukao me je, ali sam ga volela i nisam mogla da ga ostavim“ samo su neki koje sam vam ukratko prepričao.
Bilo je tu i rečenica poput „Otišla sam“, „Napustila sam ga“, „Prijavila sam“, ali one mogu da se nabroje na prste jedne ruke. Koliko sam shvatio, ovde su većinski u pitanju zlostavljane žene, no pol zaista nije bitan kad čujete ili pročitate ovako jezive ispovesti. Ništa nije bitno, osim da se spaseš i pomogneš nekom da se spasi. Nemojte ćutati. Nemojte patiti. Nemojte stradati, psihički i fizički. Zar je zaista bitno šta će „selo“ reći? Što pre prijavite ili odete od nasilnika (i prijavite ga, da vam je iz oka ispao), pre ćete uspeti da zalečite rane. Trag ostaje za stalno, ali znaćete da prepoznate nasilnika, on to ne radi odjednom i zato čim prepoznate prve znake psihičkog ili fizičkog nasilja, najprostije rečeno – bežite… Jer nekad neće da se završi samo na batinama i vikanju.
Ovom prilikom zahvalio bih se devojci koja je odgovorila na svaki od tih storija, te postavila brojeve telefona za sve navedene slučajeve, na koje žrtve bilo kakvog nasilja mogu da se obrate. Sada ću ih i ja ispisati ovde, zlu ne trebalo, dabogda niko ne osetio potrebu ili došao u situaciju da ih pozove.
Za početak pozovite policiju na 192, a ostali su: Prijava nasilja u porodici 0800-100-600; Ženski centar SOS telefon protiv nasilja nad ženama i decom 011/2645-328 (radni dani 10-20 časova); SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja 011/3626-006 (14-18); Incest trauma centar – SOS telefon 011/446 1332 (00-24); SOS Dečja linija „Broj za problem tvoj“ besplatni i poverljivi pozivi 0800-123456 (00-24); SOS Centar za mlade 011/3192-782 (18-22); Autonomni ženski centar – SOS telefon za podršku ženama žrtvama nasilja – 0800 100 007 (10-20 radnim danima); Sigurna kuća – 0800 011 011 (radnim danima 10-19); 062/304560 (noću od 19 do 10 ujutru); Anti Trafiking Centar (ATC) – SOS telefon za žrtve trgovine ženama 011/3239 002 (radnim danima 10-18); Udruženje samohranih majki 011/3161-462 (8-16); No mobbing – SOS protiv zlostavljanja na poslu 064/ 2127-880 (svakog dana od 8 do 22).
FOTO: Max Pixel
Facebook
Twitter
Instagram
RSS