Mihaila Sporića više nema i dugo mi nije bilo toliko žao nekoga koga do sada nisam upoznala. Mladi heroj Srbije, prvak fizike i stipendista Kembridža na današnji dan napunio bi 22 godine. Premalo je to rođendana, premalo svećica, previše mraka za nekoga ko je mogao da svima osvetli put. Zvali su ga novi Nikola Tesla i pre nego što je neko zvanje stekao. Tugujem za svim onim uspesima koje nije stigao da doživi, onim konfrencijama za štampu koje bi počele sa „najavljujem vam veliko otkriće“, podjednako kao što tugujem za scenom u kojoj roditeljima saopštava da je dobio prvi posao, prvog Nobela, prvo dete. Ali možda je posebno žalosno što je i pre 22. rođendana Mihailo znao tačno gde se rodio i zašto odatle ide iako zna da umire.
Mihailo je samo nekoliko nedelja pred odlazak na Kembridž saznao da ima rak pluća. Nije odustao. Naprotiv. Tada se spakovao i otišao da uči. Čuveni univerzitet je prepoznao talenat do te mere da je njegovoj porodici, majci i sestri bila obezbeđena soba da budu uz njega dok se bori i uči. Profesori, najveći svetski naučnici dolazili su u Mihajlovu sobu da ga podučavaju. U Srbiji je pitanje da li bi uopšte došli na posao. Znao je to novi Tesla, baš kao što je znao i onaj stari.
– Dok je trajalo lečenje i mnogobrojne operacije, on je učio i profesori su dolazili kod njega u sobu kako bi mu držali predavanja. Svi su bili opčinjeni njime, jer ne samo što je polagao sve ispite, već je dobijao najviše moguće ocene – kaže Srđan Ognjanović, legendarni direktor Matematičke gimnazije koji je bio sa Mihajlom i njegovom porodicom u kontaktu i nakon Mihajlovog odlaska na studije.
A znate li šta je Mihajlo rekao prvi put kada je dobio medijsku pažnju posle postignutog velikog uspeha:
sim euforije zbog postignutog uspeha, najjači utisak mi je publicitet koji dobijamo. Meni je iskreno drago što se naglasak stavlja na neke druge vrednosti kao što su rad i odgovornost, vrednosti koje takmičenje poromoviše, pre nego vrednosti rijaliti zvezda koje se sada plasiraju kao prave.
Ja svoju budućnost vidim u nauci, u fizici. Ali, vidimo kakve su sada prilike u Srbiji za to, naročito za eksperimantalnu fiziku koja takoreći i ne postoji. Moja želja je da će se situacija popraviti, a ako ne, onda u inostranstvu. – rekao je tada Sporić.
Nikola je boreći se sa rakom osvojio prestižnu nagradu Univerziteta Kembridž iz fizike. Nekoliko puta smo ovo čitali da proverimo da li je stvarno tačno. Jeste. Do poslednjeg daha bavio se znanjem. Za to je disao i kada je disanje bilo skoro nemoguće. Kako fantastičan, mudar, vredan mladić. Neka zna sada Srbija ono što je Kembridžu odmah bilo jasno. Neka njegov primer živi.
Univerzitet Kembridž objavio je trodnevnu žalost povodom smrti stipendiste, a poslat je predlog da se ustanovi nagrada u čast Mihajla. Predloženo je i da Mihajlo bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Hajde podržite da bude tako. Znanje koje prkosi smrti i jedna mladost koja je mudrost za sve nas. Čak je i poslednji oproštaj bio primer – rečeno je da se na sahranu ne šalje cveće, nego da se taj novac uplati deci koja se bore sa opakom bolešću. Human i kada nije tu. Ne znamo kako bi građanin mogao biti zaslužniji. Večna mu slava.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS