Saman Gunan. Zapamtite to ime i setite ga se svaki put kad pomislite da je ÄoveÄanstvo otiÅ”lo doÄavola i viÅ”e nema nade. Jer, to je Äovek koji je dao svoj život da bi deÄaci zarobljeni u Tajlandskoj peÄini mogli da prežive.
Iskusni tajlandski mornariÄki ronilac jedina je žrtva dramatiÄne akcije spasavanja 12 zarobljenih deÄaka i njihovog fudbalskog trenera, koji su viÅ”e od dve nedelje proveli zarobljeni u peÄini na severu Tajlanda. UÅ”ao je u taj tunel dugaÄak Äetiri kiliometra svestan toga da možda viÅ”e nikad neÄe videti svetlost dana. Ali je, takoÄe, bio i svestan toga da Äe, ako to ne uradi, deca ostati bez vazduha. ReÅ”io je da rizikuje svoj dah za njihov. Njegov zadatak je bio da zarobljenoj deci dostavi boce sa kiseonikom, a na putu nazad ka izlazu je i sam ostao bez vazduha i uguÅ”io se. Äetiri dana kasnije, Äitav fudbalski tim je izbavljen iz peÄine i nekako, negde u Äitavoj toj dramatiÄnoj akciji, ime Samana Gunana je ostalo – dosta zaboravljeno.
Jer, on je poginuo Å”estog juna, pre nego Å”to je akcija zvaniÄno i poÄela. Tog dana to je bila glavna vest. Sutradan se joÅ” pisalo o njemu, ali veÄ osmog je poÄelo spasavanje i stizale su nove, radosne vesti. Prvo su izbavljena Äetiri deÄaka. Pa sutradan joÅ” Äetiri. Pa onda i ostatak tima kao i trener. I svi smo se radovali. Äitav svet je na nekoliko dana zaboravio i na jezik, i na veru, i na boju kože i svi smo se spojili u toj jednoj želji, da deca prežive. Znam ateiste koji su u prethodnih nekoliko dana ozbiljno razmiÅ”ljali o tome da se pomole, a i vernike koji su iÅ”li u crkvu i, pre nego za svoje najmilije, moli se za tu decu, koju nikad u životu nisu ni videli, niti im znaju imena. Svi smo sa strepnjom Äekali nove vesti i radovali se kao deca svakoj novoj, sreÄnoj inofmaciji. A onda je odjednom sve bilo okej i svi smo zaboravili Å”ta je uopÅ”te i dovelo do toga da deÄaci budu spaseni.
I sad možemo da se vratimo dnevnim stvarima, pljuvanju po druÅ”tvenim mrežama, hejtovanju svega i svaÄega Å”to je drugaÄije i nerviranu oko gluposti koje ne možemo da promenimo. Možemo da zaboravimo na Äitavu tajlandsku akciju kao neki Äudan san i da se bacimo na opÅ”temestaÅ”ko kukanje. I to Äemo, znajuÄi nas kakvi smo, svakako i uraditi. Ali, hajde da pre toga zastanemo na trenutak i zapatimo to ime. Tog nekog Samana Gunana, Äoveka koji je poljubio svoju ženu Valeporn, pozdravio oca ViÄaija, poneo boce koje garantuju život deci koju nikad nije video i uÅ”ao u tunel smrti. Onako kako to može da uradi samo jedan pravi heroij, kakvog ni Holivud ne može da izmaÅ”ta.
Ne znam za vas, ali meni je Äast Å”to znam da sam u jednom zrenutku živeo na istoj planeti kao i Saman Gunan, i Å”to znam da ljudi poput njega žive veÄno – ako ne u naÅ”im seÄanjima (jer, da se ne lažemo, jeste malo zeznuto ime za pemÄenje) onda makar kroz to Å”to Äe nas sve inspirisati da budemo makar malo bolji ljudi.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS