Žena je postavila svoju fotku u čizmama do kolena želeći da ih proda. Ne sebe, čizme. Čizme koje je malo nosila. Koje je možda kupila pre teškog razvoda, pre par godina kada je bila mlađa i mršavija, pre nego što je postojao taj profil na Fejsu preko kojeg joj sada stiže milion uvreda. Kažu ljudi – Srbija joj se smeje. Ne smeje joj se Srbija. Smeju joj se licemeri u njoj. Ja tu ženu znam.
Znam je iako je lično ne poznajem. Znam da moja tetka kači slike u nekoj razdrhljanoj krpi od haljine kada je na vikendici, znam da mi kuma dan danas komentariše bljuvotine na slike sa bivšom curom misleći da su slatke i da smo još zajedno. Znam da moja ujna napravi Fejs kad joj je i drugi sin otišao u Beč da ga bar tako gleda, a kači sto jednu sliku pokušaja selfija dok peče paprike. I šta sad? Neko nađe sliku moje ujne, raspuca je na Fejsbuk grupu i „cela Srbija se smeje ŽENI SA SELA kako kleči pored lima i prevrće paprike JAVNO“. Sramno.
Isti ti koji se smeju bucki kad već imaju para za brz internet treba da kupe i ogledalo. I da se dobro pogledaju. Jeste, navukla je helanke koje joj ne stoje i natakarila se na čizme u kojima izgleda kao modna tuga na štiklama. Pa? Isti ti koji joj se smeju veličaju Kristinu Mandarinu, juče mi došlo da ceo komp strpam u blender od bljuvotina i polupoznatih rođaka koji rođenu ženu ne pogledaju ujutru a kače statuse „sad bi čika Mika po mandarine he he“.
Devojka je, ponavljam, postavila sliku želeći da proda čizme. Smeju joj se one što kupuju takve čizme da bi prodale sebe. Kaže žena da je ona ove čizme malo nosila. A ljudi koji se smeju osobama bez razloga mogu da nose sebe. Što dalje od pristojnih ljudi, što se mene tiče.
Facebook
Twitter
Instagram
RSS