Ti se vraćaš sama svojoj kući
Nasmejana, kao sunce na dečjem crtežu
Za tobom se vuče topla majska noć
Zvezde trepere na nebu kao sveće na torti
Ja ulazim u svoj autobus kao nevernik u Sabornu crkvu
I gledam sva ta lica umorna od meteorologije
Najpre vozača koji ne shvata da vozi u pogrešnom pravcu
Zatim onog čoveka što mi naplaćuje kartu superiorno
Kao da zna da bih više platio da izađem
Jednu ženu koja me gleda nepoverljivo, ispitivački
Kao što lisica posmatra svoj plen
Koji bi već sutra mogao biti njen
Hipnotiše me, a ja se branim najbolje što znam
Teško to ide u ove sitne sate, gospođice
Nikad nisam bio tako sam<
Sinoć sam ti rekao sve što je trebalo da prećutim
A prećutao najvažnije, ono jedino što treba da znaš
Tajanstvenija si od zemlje
Pouzdanija od neba, muzikalnija od kiše
Cvet koji ne vene i uvek drukčije miriše
Nešto neopisivo nepouzdano na prvi pogled
A u stvari, sasvim suprotno od toga
Naučni dokaz da ima neko ko je postao od Boga
Nekako zagonetna, drukčija od celog sveta
Kao da si razumela ono što niko nije
Tajnu u kojoj se ceo Svemir krije
I ako odem i ako ostanem ja se ne bojim da ću pogrešiti
Jer, tamo gde žene obično pogreše
Znam, ti ćeš se samo nasmešiti,
Kao sunce na dečjem crtežu.
Izvor: Internet
Facebook
Twitter
Instagram
RSS